Javno pismo gradonačelniku Turku

GRAD ZAPREŠIĆ
Gradonačelnik
gosp. Željko Turk

Zaprešić, 16.02.2015.

Poštovani gosp. Turk

Obraćam Vam se kao građanin Zaprešića i član Mjesnog odbora Šibice vezano na rješenje čišćenja snijega sa nogostupa.

Prije dva dana u našem poštanskom sandučiću pronašao sam neadresiranu obavijest  komunalnog redara Komunalnog redarstva Grada Zaprešića kojim (nekoga neimenovanoga) „obavještava da je počinio prekršaj iz čl. 77. Odluke o komunalnom redu Grada Zaprešića – uklanjanje snijega sa nogostupa“ Čak je i određena novčana kazna za prekršaj u iznosu od 2.000 kn. Osobno ne mislim da se obavijest odnosi na mene jer se ne smatram odgovornim za čišćenje javnih površina, a nogostup je javna površina (koliko je meni poznato).

U nekoliko navrata sam na Mjesnom odboru Šibice postavljao pitanje na temelju kojeg zakona su građani obvezni čistiti snijeg sa javnih površina. Dobivao sam lakonske odgovore da je to „regulirano Odlukom o komunalnom redu Grada Zaprešića“. U to uopće ne sumnjam. Kod nas je, na svim razinama uprave i samouprave od mjesnih odbora, gradova i općina do države bitno za donošenje odluka  „imati dovoljan broj ruku za izglasavanje odluke“ – a ruke se kupuju po nižoj cijeni od usluga uličnih kurvi (njem. Strassendirne) u Münchenu. Za zakonitost i ispravnost tih odluka nikoga ionako nije briga, odluke služe vladajućoj garnituri kao smokvin list za pokriće njihove rabote.

Odluka o komunalnom redu Grada Zaprešića kojom se građani obvezuju na čišćenje snijega sa javnih površina tj. nogostupa je relikt feudalne tlake kojom su kmetovi morali određeni broj dana raditi za feudalnog gospodara. Ja sam bio uvjeren da smo sa feudalizmom i kmetskom tlakom raskrstili  još krajem 19. stoljeća.

Nogostupi su javne površine i zna se kome se plaća naknada za čišćenje i održavanje javnih površina.

Da bude stvar još gora postoje dvije kategorije građana: jedni koji moraju snijeg čistiti pod prijetnjom kazne i drugi za koje to čini komunalno poduzeće.

Treće. Ralice koje čiste snijeg sa prometnice naguravaju taj snijeg na nogostupe, tako da kmetovi, pardon, građani Zaprešića moraju čistiti i taj snijeg. Ima i četvrto.  Dužina nogostupa koji se „mora očistiti“ određen je dužinom parcele građevinske čestice uz nogostup tako da za istu površinu čestice neku moraju očistiti po dužini 10, 15, 20 metara a neki samo 5 do 10 metara. Očito da je ta matematika bila preteška pri donošenju narečene Odluke. Bitno je bilo sa dovoljnim brojem ruku nametnuti građanima radnu obvezu. Ljudi ovog kraja posljednji put su se pobunili 1573. g. (Seljačka buna) i tada su dobili pošteno po gubici i još sad „čkomeju“ (M. Krleža).

Unaprijed znam da će vaša veleumna pravna služba dati mudri i autoritativni odgovor kako je ta odluka legitimna. I to također vjerujem, ali samo do granica Grada Zaprešića. Izvan toga je van zakona i građanskih normi. Kojim je to zakonom regulirano da građani moraju plaćati komunalnu naknadu za održavanje javnih površina i još sami čistiti te javne površine i po kojim kriterijima.  Vaše, opravdanje će biti nedostatak proračunskih prihoda i solidarno rješenje problema u suradnji sa građanima. Lijepo zvuči, okruglo je ali šuplje. Da li ima ili nema novca u gradskom proračunu pitanje je racionalnog i svrsishodnog trošenja (alociranja) gradskih prihoda. Sticajem okolnosti poznata mi je rashodna strana gradskog proračuna. U zemljama razvijene građanske svijesti i demokracije prioritetno bi se rješavale  – zadovoljavale zajedničke potrebe i komunalni standard građana, a  potom uredi administracije. Kod nas je obrnuto i radi toga nema novaca za čišćenje snijega. Ne vidim razloga za radnu obvezu pored plaćanja naknade za komunalne usluge (standard). Meni, kao građaninu,  obveza je plaćati komunalnu naknadu, a gradskoj upravi i službama organizirati održavanje gradskih površina. Ako za to nema novca, ponavljam, znači da ste krivo  trošili naše novce.

Vi, kao gradonačelnik Zaprešića, član ste (ili čak i predsjednik) Udruge europskih gradova. Imate priliku neposredno saznati kako su to riješili njemački i austrijski gradovi. Ne treba izmišljati toplu vodu. Jedini je problem što su proračuni austrijskih i njemačkih gradova usmjereni na  rješavanje komunalnog standarda njihovih građana. Oni nemaju balasta nepotrebne administracije, kupovanja ruku za izglasavanje suludog trošenja gradskog novca i besmislenih investicija.

Da li se mi možemo promijeniti?

U zemljama zapadne demokracije – civilizacije ti standardi su se razvijali stotinu godina, a mi smo, preko noći, iz zaostale prigradske sredine postali grad

Nisam spreman prihvatiti  tlaku – obvezu čišćenja snijega na javnoj površini (nogostupu) jer smatram da nema zakonske utemeljenosti. Vjerojatno će sve instance, do Sabora, potvrditi ispravnost odluke o radnoj obvezi, kao što su samouvjereno potvrdili i „lex Perković“, ali vas uvjeravam da su europske institucije izgubile živce sa nama i sa našim balkanskim – bizantinskim poimanjem demokracije i vladavine prava. Prosvjetiteljski će ukazati da je  davno, prije 2 stoljeća, prestala vladavina feudalnih zakona i tlake (o pljački hrvatskog naroda i narodne imovine neću govoriti).

Radi toga Vam predlažem da se Odluka o komunalnom redu Grada Zaprešića pokuša uskladiti sa europskim i civilizacijskim normama, koje smo prihvatili, s ushićenjem, prilikom pristupanja Europskoj uniji. Te norme treba i provoditi.

Kao građanin i član Mjesnog odbora Šibice spreman sam osobno se uključiti u projektiranje rješenja primjerenog europskim standardima i u interesu naših građana, koliko mi to dopuštaju moje skromne stručne i intelektualne mogućnosti.

S poštovanjem

Stjepan Klinčić

 

 

Komentari

commentara